Nerijetko vidim prijatelje kako se vesele kupljenim tehnološkim novotarijama poput mobitela, računala i raznih prijenosih uređaja za reprodukciju multimedije koje su tako skupo platili. Vanjština tih proizvoda blista, no što se krije unutra? I ja se smijem s njima, točnije njima — skupo su platili uređaj, softver, sadržaj ili općenito proizvod u koji je ugrađeno ograničenje i udaljena kontrola putem koje proizvođač kontrolira na koji način kupljeno možete koristiti. Ne, ne radi se o rijetko viđenim proizvodima nepoznatih tvrtki, već o vrlo velikim i poznatim poput Microsofta, Applea, Sonyja, Amazona i drugih.
Radi se o DRM-u što je izvorno skraćeno od Digital Rights Management, no kako je namjera te tehnologije ograničiti nas korisnike, prikladniji je naziv Digital Restrictions Management. DRM može ograničiti korisnikov pristup filmovima, knjigama, softveru i glazbi i općenito bilo kojem digitalnom sadržaju. Tako proizvod koji ste platili zapravo ne kontrolirate vi, već proizvođač ili distributer. Primjeri su Sonyjevi CD-i, Microsoft Windows Vista, Appleov iPhone i App Store, Appleov iTunes Store, Amazonov Kindle, no potpuni popis je mnogo dulji. DefectiveByDesign.org se osvrnuo na proteklo desetljeće puno DRM-a i koje su akcije poduzete za vraćanje kontrole korisnicima.
Podržavam kampanju DefectiveByDesign.org i pozivam i tebe da se informiraš o čemu se radi. Smatram to bitnim za svakoga od nas jer je tehnologija uronjena u svakodnevnicu ljudi, naročito onih mojih godina i mlađih. Dana 4. svibnja 2010. bit će Dan protiv DRM-a kako bi se šira javnost osvijestila o velikim problemima koje uzrokuje DRM. I ti možeš podržati ideju tako da npr. staviš ovu sliku i poveznicu na web DBD-a na svoju web stranicu, blog i sl.