SAD, zemlja s one strane Bare, poznata je zemlja u svijetu po svojoj nametljivoj ulozi u praktički svemu. Sve žele regulirati i svugdje moraju imati glavnu riječ. Ta zemlja mora stalno i ratovati, jer ako ne ratuje, mase u brojnim naraštajima mladića imali bi priliku ostati živi i živjeti sa svojim obiteljima ili, ukoliko ne bi sudjelovali u kojem ratu, ne bi se mogli patriotski hvalisati jer su branili zemlju svoju od nedefiniranog neprijatelja, a bez patriotizma vlast SAD-a našla bi se u velikim problemima jer bi zapravo morali dati argumente za svoje postupke. Kad SAD ne bi ratovao, propala bi cijela industrija proizvodnje oružja ili bi u najmanju ruku bila ugrožena, a to znači da bi mnogi Amerikanci ostali bez posla što, naravno, nije poželjno. Ironično je da je predsjednik SAD-a, Barack Obama, 2009. godine dobio Nobelovu nagradu za mir. Poznanici su se tome nasmijali govoreći kako ju je zaista i zaslužio jer SAD vodi samo dva rata, a mogao je voditi četiri!
Vlada SAD-a puni budžet zahvaljujući i perverziji zvanoj “intelektualno vlasništvo”. Pojam je nastao 60-ih godina prošlog stoljeća i obuhvaća autorskih prava, patente i zaštitne znakove. Zakoni o svakoj od tih pojedinih stvari toliko su različiti kao i stvari kojima se bave da je neozbiljno pokušati ih svesti pod jedno zajedničko ime. Koliko je naziv nategnut pokazuje i pokušaj stvaranja osjećaja krivnje prilikom “krađe” ideje u analogiji s krađom tuđeg vlasništva. Naime, kad mi netko ukrade bicikl ja ga zaista više nemam, a lopov ima jedan više. Međutim, ideje nije moguće “ukrasti”. Ako imam neku ideju i prenesem ju nekome drugome, tada tu ideju imamo oboje i ja nisam siromašniji za tu jednu ideju. Problem je, dakle, što se materijalni i nematerijalni svijet očito razlikuju u tome što je jedan definiran oskudnošću dobara, a drugi nije.
Kao što sam spomenuo, u “intelektualno vlasništvo” spadaju i patenti. Nažalost, patenti su prodrli u domenu softvera. Da je besmisleno i štetno po društvo patentirati algoritme, odnosno brojeve složili su se i najveći svjetski umovi u računarstvu poput Donalda Knutha. Najkrupniji “proizvođači” softvera u svijetu žele zadržati i povećati svoj antikompetetivni položaj pa godišnje prijavljuju na tisuće softverskih patenata kako bi legalizirali nejednakost startnih pozicija u tržišnom nadmetanju. Tu spadaju IBM s rekordnih 4914 patentnih prijava u 2009. godini, Microsoft, Apple, HP, Intel i dr. Zanimljivo je uočiti da sve te tvrtke imaju sjedište u SAD-u. To znači i da značajan priljev u državni proračun SAD-a dolazi od poslovanja tih tvrtki. Kada tvrtke postanu tako velike i utjecajne kao spomenute, država se nalazi u velikom problemu jer vlada počinje zastupati interese tih tvrtki u privatnom vlasništvu umjesto interesa građana koji su izabrali vladu!
Međutim, interesi privatnih tvrtki koji su na uštrb društva ne promoviraju se samo unutar granica SAD-a, već i puno šire, praktički gdje god mogu. Tako je SAD, točnije Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država nedavno branilo interese tih megakorporacija u Lijepoj našoj u Zagrebu — održan je Intelektiv, konferencija o “intelektualnom vlasništvu”. Nije izostao blagoslov domaćih institucija i organizacija u nazadovanju društva — konferenciju su podržali Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Hrvatska gospodarska komora, Institut Ruđer Bošković, Hrvatsko društvo za autorsko pravo, Američka gospodarska komora u Hrvatskoj, Hrvatsko društvo skladatelja ZAMP i dr. Zanimljivo je uočiti kako neke od tih institucija i organizacija zapravo rade u interesu svoga džepa tako da legalno otimaju od građana kao što to npr. radi ZAMP. Svaki puta kada kupite prazan medij kao što su CD, DVD, USB memorija, tvrdi disk i dr. plaćate harač ZAMP-u jer su uspješno lobirali za zakon koji presumira da smo mi kupci takvih medija kršitelji zakona o autorskim i srodnim pravima pa nas pri svakoj kupnji preventivno udare po džepu. Nije teško pogoditi koje su dvije američke korporacije bile glavni sponzori Intelektiva. Radi se, naravno, o Microsoftu i IBM-u. Iskreno se divim sposobnosti tih korporacija da na legalan način i uz pljesak vladinih institucija i organizacija štete društvu. Dođe mi da zaplačem što nisam i ja mogao biti u svom sjaju Hotela Sheraton na otvorenju Intelektiva rame uz rame vladinim visokim poslanicima pa da i ja zaplješćem jer pljesak zaista zaslužuju!
Ako ste poželjeli vladi svoje države predložiti jedinu moralnu i ispravnu opciju što se tiče nabavke softvera, a koja ujedno i dugoročno smanjuje troškove, razmislite još jednom jer vlada koja ima makar preporuke u vezi preferencija slobodnog softvera (nekad se još zove i softver otvorenog koda) završit će na ucjenjivačkoj listi SAD-a što se tiče trgovine. International Intellectual Property Alliance (IIPA), čiji su članovi neke najveće američke organizacije — kad je riječ o “intelektualnom vlasništvu” — poput Motion Picture Association of America (MPAA) i Recording Industry Association of America (RIAA), u domeni podupiratelja digitalne slobode često znani kao karteli koji koriste svoju moć za gušenje sloboda na Internetu i kako bi postavili društvo tako da radi za njihovo profiterstvo, poslao je dokument od 498 stranica predstavniku Sjedinjenih Američkih Država za trgovinu Ronu Kirku u kojem u biti govori da je jedini način da se vlasnički softver bori protiv slobodnog softvera ne kvalitetom, već stvaranjem pravnih i trgovinskih ucjena. Tako IIPA SAD-u preporučuje da sve države u svijetu koje imaju smjernice oko usvajanja slobodnog softvera stavi na posebnu listu te da ju koristi tokom trgovinskih ucjena, ako hoćete — pregovora. U te države spadaju i Brazil, Indonezija, Filipini, Tajland, Vijetnam i Ekvador. Tim i takvim državama, smatra IIPA, SAD ubuduće treba uvjetovati povlačenje preporuke ili regulative za usvajanje slobodnog softvera ako i dalje žele trgovati. Drugim riječima, IIPA smatra da te države nisu suverene i da netko drugi za te države treba odlučivati kakav je softver najbolji za njih, a po njihovom mišljenju najbolji je vlasnički softver, odnosno onaj koji više košta i koji uskraćuje slobodu krajnjim korisnicima. Jedino kroz takav softver moguće je provlačiti netransparentnost, patente, reket i sve drugo za što se članice IIPA-e zalažu. Tom dokumentu žestoko se usprotivio i Open Source Initiative koji prokazuje redikuloznost tog dokumenta.
Vrijeme će pokazati primijenjuje li SAD selektivnu prisilu ili će s vremenom na posebnoj listi za ucjenu završiti i Ujedinjeno Kraljevstvo. Jedino zanimljivije od toga bilo bi da se apsurd upotpuni embargom na samog sebe jer Bijela kuća ima web koji je slobodan softver.
Dopuna 16. ožujka 2010.
Na godišnjoj konferenciji američke banke za izvoz i uvoz Obama je potvrdio prihvaćanje izvještaja IIPA-e, odnosno izrazio je svoje slaganje s unutra navedenim nebulozama.
Obama upakirava ucjenu u patriotizam i to nudi kao jedino moguće rješnje za smanjenje nezaposlenosti Amerikanaca. U obraćanju kao papiga ponavlja ono što su mu utjecajne američke organizacije i korporacije došapnule u dokumentu od 498 stranica, a to je besmislica da preporuke vlada nekoliko država o usvajanju slobodnog softvera znače neravnopravnost i nepovoljniji položaj za američke korporacije iz softverske industrije. Naime, vlade, ukoliko se radi o suverenim državama, imaju potpuno pravo odrediti uvjete pod kojima se nabavlja softver za vladine organzacije te ako postave slobodan softver kao jedan od uvjeta, to ne sprečava ni jednu američku korporaciju da se prijavi na raspisani natječaj i ponudi svoje rješenje u slobodnom softveru. Vjerojatno ono što ih boli je činjenica da samo jedna korporacija u 500 najvećih u svijetu bazira svoje biznis na slobodnom softveru (Red Hat, Inc.), a mnogo je više onih koje se baziraju na vlasničkom softveru.
Predsjednik je zaključio i kako je promicanje prljavih interesa američkih korporacija dobro i za globalnu ekonomiju što samo potvrđuje tezu o njihovoj želji za dominacijom nad ostatkom svijeta. Sjećanja na 11. rujna još uvijek su vrlo bolna pa predsjednik mudro koristi priliku i priziva ta sjećanja čestim spominjanjem američke sigurnosti i aludiranjem na borbu protiv terorizma, odnosno rat u nedogled protiv nedefiniranog neprijatelja.
Predsjednik je nagovijestio i upotrebu Anti Counterfeiting Trade Agreementa (ACTA) koji omogućuje cenzuru Interneta, a sve za dobrobit američkog gospodarstva. Prijedlog tog zakona (bio) je obavijen velom tajne jer nije postojala javna rasprava i ako je tko od privilegiranih želio vidjeti prijedlog zakona, morao je potpisati ugovor kojim se obavezuje da to što pročita neće komunicirati s javnošću. Poznati profesor, odvjetnik i aktivist Lawrence Lessig potpisnik je otvorenog pisma poslanog Obami u vezi prijedloga ACTA-e koje upućuje na to kako je tajnost tog prijedloga uvreda za inteligenciju.
Da bi predsjednik dobio potporu vjernika i vjerskih institucija, upotrijebio je otrcanu frazu često viđenu u hollywoodskim filmovima kojom i zaključuje obraćanje: “God bless you. God bless United States of America.” Da vjeruje u boga na kojeg se poziva i da gaji zajedničke moralne vrijednosti koje su prisutne u svim svjetskim religijama, ne bi mu trebala figa u džepu dok izgovara te riječi.
Predstavnik SAD-a za trgovinu (US Trade Representative) već je posjetio Brazil koji se nalazi na spomenutoj ucjenjivačkoj listi, a začudo, Obama će uskoro u Indoneziju koja se isto nalazi na ucjenjivačkoj listi.
Izabran od naroda, umotan u zastavu SAD-a putuje svijetom i zastupa interese korporacija.
God bless you. God bless United States of America.