Otvoreno na zatvoreni način

Ove srijede bio sam na DORS/CLUC-u, odnosno Danima otvorenih računarskih sustava/Hrvatskoj konvenciji korisnika Linuxa. Kako sami organizatori kažu, radi se o “središnjoj i najstarijoj hrvatskoj manifestaciji iz područja otvorenih sustava, operacijskog sustava GNU/Linux, normi u informatici i Open Source filozofije”. Konvenciju su organizirali Hrvatska udruga Linux korisnika i Hrvatska udruga za otvorene sustave i Internet. Potonje organzacije sam čak i sam član, no iz nekoliko razloga nebitnih za ovu priču na konvenciji sam bio samo sudionik.
Prvi dan konvencije je jedini dan kada sam bio sudionik i zaista je bila zanimljiva što po izlaganjima što za druženje s ostalim sudionicima i organizatorima, iako sam zbog drugih obveza morao otići usred programa. Ovakvo okupljanje je nešto što zaljubljenici u slobodan softver, softver otvorenog koda, otvorene standarde i slobodnu kulturu jedva čekaju i za nas je sudjelovanje na tome pravi užitak tim više što takvog sadržaja inače ima vrlo malo. Međutim, kada sam došao na konvenciju, ušao u dvoranu i kao svaki pravi prisutni geek izvadio prijenosno računalo i zakačio se na Net, uočio sam dodatno platno na zidu pri dnu dvorane na kojem se odvijalo nešto za mene nepojmljivo – projekcija aktualnih poruka sudionika s isključivo Twittera.
Pomislit ćeš – što fali Twitteru? Pa to je jedan od najpopularnijih servisa na Internetu i skoro svi ga koriste. Problem je u tome što je to centralizirani vlasnički servis (o čemu sam prije pisao) i njega se koristi na konvenciji gdje su teme vezane isključivo za slobodne i otvorene stvari u softveru, a istovremeno postoji slobodan softver i slobodan servis koji služi istoj svrsi i po kvaliteti nimalo ne zaostaje za spomenutim vlasničkim servisom; dapače, usudio bih se reći da je kvalitetniji.
To što se taj vlasnički servis ne izvodi na korisničkom računalu pri čemu bi netko mogao pomisliti da je tada sve u redu jer se na njegovom računalu ne izvodi nikakav vlasnički softver ne umanjuje problem. Korisnik tog servisa i dalje je u milosti vlasnika servisa; drugim riječima, korisnik ne može utjecati na to hoće li sutra servis biti dostupan, što vlasnik servisa radi s njegovim podacima, hoće li i kada pogreške i nedostatci u servisu biti uklonjeni itd. Twitter je dodatno i centraliziran što znači da je nekompatibilan s drugim postojećim servisima za mikroblogove, odnosno korisnicima Twittera uskraćeno je povezivanje s korisnicima drugih istovrsnih servisa.
Takva situacija na DORS/CLUC-u me neugodno iznenadila pa sam se ubrzo spojio na IRC kanal #linux.hr na Freenodeu gdje su bili prisutni mnogi sudionici DORS/CLUC-a i tamo sam upitao zašto se prenose samo poruke s Twittera, a ne i s Identi.ce, najpopularnijeg slobodnog servisa za mikroblogove. kost, inače predsjednik HULK-a, objasnio mi je da implementator aplikacije koja povlači poruke sa Twittera vjerojatno nikad nije ni čuo za Identi.cu pa da zato nije ugradio podršku te da je to implementirao u Moonlightu. Na to sam ja odlučio biti ironičan, a kost je izjavio “Moonlight should be open” i pozvao me neka napravim novu implementaciju i da će ju rado upotrijebiti.

Nažalost jednostavno i dostupno rješenje tada mi nije palo na pamet: organizatori konvencije takvog tipa ne bi trebali poticati korištenje vlasničkog servisa tokom konvencije o slobodnom softveru. Slobodni softver koji služi istoj svrsi zove se StatusNet i za razliku od Twittera nudi decentraliziranost, a slobodni servis koji koristi dotičan softver zove se Identi.ca. Organizatori su mogli iskoristiti postojeću Identi.cu ili otvoriti novi servis na svojem poslužitelju i pozvati sudionike neka se povežu. Prikaz aktualnih poruka o konvenciji koji se na Twitteru filtrirao hash-tagom #dorscluc moguće je dobiti na vrlo jednostavan način – sve što treba učiniti je u web pregledniku, u slučaju Identi.ce, otići na adresu http://identi.ca/tag/dorscluc. Evo koliko lijepo to može izgledati:

Identi.ca - poruke s oznakom #dorscluc

Identi.ca - poruke s oznakom #dorscluc

Dakle, organizatori su mogli od početka npr. odbaciti Twitter, na Identi.ci otvoriti grupu dorscluc i pozvati sudionike koji su na Identi.ci da ili koriste hash-tag #dorscluc ili da šalju u grupu !dorscluc, a one koji su na nekom drugom servisu (kad je riječ o decentraliziranim servisima koji koriste standardne protokole komunikacije) da se jednostavno učlane u grupu !dorscluc na Identi.ci i tamo šalju poruke. U svakom slučaju bi poruke svih sudionika bile prikazane na adresi http://identi.ca/tag/dorscluc. Na taj način se od sudionika ne bi očekivalo da koriste vlasnički servis i ne bi se očekivalo da koriste točno određeni servis za mikroblog. Dovoljno je koristiti onaj koji implementira otvoreni protokol.
Tokom drugog dana konvencije čak je i otvorena grupa !dorscluc i novi istoimeni korisnički račun na Identi.ci s porukom:

!dorscluc !hulk Due to popular demand, we’re starting to use identi.ca as well”

Osobno mi nije jasno koja je to velika potreba kad sam ja jedini pitao zašto se ne koristi Identi.ca, a uz mene još je poruke na Identi.cu slao samo Florian Schießl. Nakon toga od korisnika dorscluc, kao ni od koga do tada neviđenog, nije došla ni jedna nova poruka. Toliko o potrebi. Istovremeno su na Twitter stizale daleko mnogobrojnije poruke od, koliko sam grubo prebrojao, preko 30 različitih entiteta među kojima je i službeni dorscluc: [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8] [9] [10] [11] [12] [13] [14] [15] [16] [17] [18] [19] [20] [21] [22] [23] [24] [25] [26] [27] [28] [29] [30] [31] [32] [33]

Ova statistika jasno govori da FLOSS-entuzijastima u Hrvatskoj, točnije sudionicima na DORS/CLUC-u i nije toliko stalo do slobode, standarda i otvorenosti kada se radi o softveru koji se izvršava “negdje na Internetu”. U toj domeni entuzijasti su samo za besplatno. No možda i griješim. Možda u tom vlasničkom servisu ima nešto otvoreno, a ne postoji u Identi.ci, samo to do sada nisam dokučio. To je otvoreno na vlasnički način ili još bolje – otvoreno na zatvoreni način. Tko zna, možda se na godinu ipak izbjegnu ovakvi “oblici otvorenosti” na središnjoj i najstarijoj hrvatskoj manifestaciji iz područja otvorenih sustava.

5 thoughts on “Otvoreno na zatvoreni način

  1. Da, to sam se i ja pitao odmah čim sam vidio direktni prijenos na Twitteru… oh, kako ironično 🙂

  2. koliko si vrmeena potrosio na ovaj post, mogo si implementirat tweetwall u Perlu/RUbyiju/whatever i koji skida i sa identice i twittera 🙂

    Pametnome dosta! :o)

  3. @kost: Nije problem u tome što se stvar može brzo implementirati i za StatusNet, već da većina sudionika koji koriste mikrobloging, koriste primarno Twitter koji je sam pak debelo zatvoren i netransparentan sustav za mikrobloging.

    Mislim da Marko ovdje nije ciljao na to da ste vi kao organizatori “krivci” što je situacija takva, već da je paradoks što konferencija okuplja ljude koji promiču sve što ima prefiks “otvoreno” (jer to je jedina poveznica svih predavanja koja se pojavljuju na DORS/CLUC-u, ne?), a u praksi većini taj pojam i nije tako “napet” jer se uvijek nađe neki pragmatičan razlog kako bi se jednostavno opravdalo korištenje vlasničkih tehnologija i proizvoda.

    Ne tvrdim da bi mi sad trebali biti kao rms i privatno se odricati i odbijati koristiti svaku zatvorenu tehnologiju i softver, već da barem budemo dosljedni principima tih 2-3 dana kad se hvalimo da nam je “otvoreno” bitno… da nije, okupili bi se na WinDaysima (na moru) i komentirali zašto je Silverlight bolji od Flasha 🙂

  4. Status.net nije jedina slobodna i otvorena društvena mreža, isto kao što ni Identi.ca nije jedini društveni servis baziran na takvom softveru. No, kod društvenih je mreža prvenstveni problem upravo to što su – društvene, te se stvari kao što su broj i profil korisnika ne smiju tek tako zanemarivati.

    Ukoliko nam je cilj (a valjda jest) promovirati slobodan softver, ne bismo se smjeli ograničiti na platformu koju koriste isključivo hardcore FLOSS geekovi i (pogotovo u zadnje vrijeme) nevjerojatno velik broj spammera jer tamo promoviranje FLOSS-a nema smisla. A razgovarati između sebe uvijek možemo na vrlo otvorenom IRC-u.

    Ogromna prednost Twittera nad Identicom je broj korisnika. Htjeli mi to ili ne, upravo to je presudni faktor kod društvenih mreža, a ne njihova otvorenost ili zatvorenost, poštivanje ili nepoštivanje privatnosti, standardiziranost ili nešto deseto (v. Facebook).

    Ljude ne možeš tek tako prebaciti na Identicu jer realno ne nudi ništa bolje ni više od Twittera (eventualno mi grupe padaju napamet) ljudima koje ne zamaraju stvari kao što su otvorenost ili koji su pobornici zatvorenog softvera (da, ima i takvih O_o). S druge strane, Twitterov ekosustav je ogroman, a broj 3rd party aplikacija i servisa velik. Jesi li probao koristiti ijednu Android aplikaciju za Identicu? (Hint: nijedna ne valja.)

    Uz to, imaš još nekoliko greškica u tekstu:
    – Twitter ima definiran i javan auth mehanizam i API, tako da korisnicima nije nužno “uskraćeno povezivanje s korisnicima drugih istovrsnih servisa” dok su god autori drugih istovrsnih servisa spremni napisati par linija koda za komunikaciju s Twitterom;
    – čim koristiš neki 3rd party servis (pa i Identicu), ne možeš biti siguran što će vlasnik servisa napraviti s tvojim podacima; očekivati od ljudi da vrte svoje instance Status.neta je nerealno.

    Eh sad, ja možda izmišljam pragmatične razloge za korištenje vlasničkih tehnologija, ali mislim da je dovoljno jasno da kod društvenih mreža situacija nije baš toliko čista i crno/bijela. Ja bih prije očekivao blog post s kritikom na Moonlight. 🙂

    • Nije isto promovirati vrijednosti slobodnog softvera i promovirati konvenciju DORS/CLUC. To može biti u skladu, no rekao bih da se barem ove godine išlo na više promocije konvencije nauštrb onog prvog.

      Problem koji sam opisao u ovom blogu vidim vrlo sličnim onome s kojim se susrela Nina Paley, producentica dugometražnog animiranog filma Sita Sings The Blues (inače odličan film, preporučam ga pogledati!), kada je trebala odlučiti želi li distribuirati spomenuti film putem Netflixa. Film je nastao kao reakcija na vlasničku kulturu u kojoj za biti kreativan trebaš dozvolu. Film je ogledan primjerak slobodne kulture (definicija: http://freedomdefined.org/) i objaviti ga putem servisa koji uvodi ograničenja kao što je DRM (http://defectivebydesign.org/) bio bi poraz same biti filma i onoga za što se Nina zalaže, iako bi putem tog servisa film vjerojatno doprio do šire publike. Nina dodaje (http://blog.ninapaley.com/2010/04/23/turning-down-netflix/):

      “I’m sad to lose the potential viewers who may have found Sita through Netflix’s electronic delivery. But maybe some of those Netflix subscribers will discover the rest of the Internet because of my tiny act of resisting DRM.”

      Analogno tome, ako odbijemo koristiti Twitter (odnosno ako organizatori DORS/CLUC-a odbiju), možda će mali dio korisnika Twittera otkriti da na Internetu postoje i druge društvene mreže koje postoje radi samih korisnika i kojima upravljaju sami korisnici, odnosno da ne trebaju raditi ikakve kompromise.

      Čini mi se kao potpuni previd Identi.ce kada kažeš da “[Identi.ca] ne nudi ništa bolje ni više od Twittera”.

      Ljudi koji ne mare dobiju ono što i zaslužuju (via http://identi.ca/notice/10197394).

      Ne znam zašto je nerealno očekivati da ljudi preuzmu stvar u svoje ruke što se tiče softvera i servisa koje koriste. Privatnost je bitna stvar. Jednostavnost korištenja slobodnog softvera je sve veća, hardver je sve jeftiniji i dostupniji. Vizija koju Eben Moglen ima kada priča o društvenim mrežama, komunikaciji i podacima u kojoj krajnji korisnici imaju kontrolu nad time, dakle vizija redistribucije moći, po mom mišljenju nije daleko od stvarnosti. Komponente – softverske i hardverske – već postoje i samo ih treba pospajati. Najavljena Diaspora je vjerojatno dio rješenja. Nadam se da će za 10 godina Facebook, Twitter i druge mreže koje ne poštuju svoje korisnike biti stvar prošlosti i nešto čemu ćemo se sa sjetom smijati.

Comments are closed.