Jefferson o posjedovanju ideja

Posted on December 2, 2010 by Marko Dimjašević

Slobodan softver i “intelektualno vlasništvo” ne idu skupa. Osim u softver, “intelektualno vlasništvo” kao termin pokušava se useliti i u kulturu općenito. Ukratko, to je termin koji predstavlja spoj autorskog prava, patenata, tržišnih imena i još nekih manje važnih stvari za softver i kulturu općenito. Kad netko koristi termin intelektualno vlasništvo, pokazuje da ne želi pričati jasno o točno određenoj stvari. Mogao je jasno pričati o autorskom pravu. Mogao je jasno pričati o patentima. Mogao je jasno pričati o tržišnim imenima. Umjesto toga je odabrao pričati o “intelektualnom vlasništvu”. Pretplatnici tog termina pokušavaju materijalne predmete izjednačiti s idejama; kao da vlasništvo nad materijalnim predmetima samo po sebi povlači vlasništvo nad idejama. Nisam pravnik, no oni koji su više od mene upućeni u tu problematiku kažu da su te tri stvari — autorsko pravo, patenti, tržišna imena — bitno različite te da se zbog toga ne mogu svrstavati pod jedan termin. Uostalom, za svaku od tih tri stvari postoji zasebni državni zakon. Vjerojatno s razlogom.

Koliko je to promašeni termin i da ga treba odbaciti govori i Thomas Jefferson u jednoj drugačijoj perspektivi. U pismu Isaacu Mcphersonu, 13. kolovoza 1813., piše:

Ako je priroda stvorila bilo koju stvar manje podatnom od drugih da bude isključivo vlasništvo, onda je to radnja misleće moći nazvana ideja, koju neki pojedinac može isključivo posjedovati dokle god je drži za sebe, ali u onom trenutku kada je objelodanjena, ona ulazi u svačiji posjed, a primatelj ne može sebe razvlastiti od nje. Njezino čudno svojstvo je i to što nitko ne posjeduje manje zato što svatko drugi posjeduje nju u cijelosti. Onaj tko primi neku ideju od mene, prima poduku a da ne umanjuje moju; kao i onaj tko zapali svoju svijeću pored moje, prima svjetlo a da mene ne zatamnjuje. Kada je stvorila ideje da se slobodno šire od jednoga na drugoga preko zemaljske kugle, za moralnu i uzajamnu poduku čovjeka, te poboljšanje njegovoga stanja, priroda ih je čudno i benevolentno napravila da se, poput vatre, mogu rasprostirati po cijelom prostoru, a da na nijednom mjestu ne gube svoju gustoću i da se, poput zraka u kojemu dišemo, ne mogu zatvoriti ili isključivo prisvajati. Stoga izumi ne mogu, po prirodi, biti predmet vlasništva.

Više o tome piše Lawrence Lessig u Kôd i drugi zakoni kiberprostora.